Merkur je najmanja planeta Sunčevog sistema i i može se videti ukupno 20-ak dana u godini pri dobrim uslovima, veoma nisko na horizontu. Pošto je najbliža Suncu temperatura joj iznosi oko 430 °C danju, dok nocu pada ispod nule. Poseduje veoma retku atmosferu, a površina joj je slična Mesečevoj, odnosno na njoj postoji veliki broj kratera koji su posledica udara meteorita. Od Sunca je udaljen oko 59.000.000 km, a oko svoje ose se okrene za 88 dana.
Venera je na noćnom nebu, posle Meseca, najsjajnije nebesko telo vidljivo sa Zemlje. Od Zemlje je udaljena oko 50.000.000 km. Može da se vidi 2-3 sata nakon zalaska Sunca, a takođe se moze videti i ujutru pred sam izlazak Sunca. Venera je po masi i dimenzijama slična Zemlji, pa je valjda zato i nazivaju njenom sestrom. Njena atmosfera se sastoji od ugljendioksida(CO2) – oko 97%. A znamo da je to jedan od najuticajnih gasova zaslužnih za efekat staklene bašte. Iz tog razloga Venera ima najvišu temperaturu od svih planeta u Sunčevom sistemu i ona prelazi 460 °C na površini planete, dok je u višim slojevima atmosfere blizu nule. U njenoj atmosferi se mogu naći još i azot, sumporna kiselina, vodena para itd. Iz navedenih objašnjenja se smatra da je na njoj zivot nemoguć (mada…ekstremofili su čudo)! Osvetljenost na Veneri je ista kao na Zemlji kada je dan veoma tmuran.
Mlečni put (Galaksija) u suštini predstavlja beličastu traku, koju boje milijarde zvezda, a koja se pruža preko celog noćnog neba, pa je na osnovu toga i cela Galaksija dobila ime. Ta beličasta traka predstavlja deo naše Galaksije, onako kako je mi vidimo iz našeg položaja u njoj. Još davne 1610. godine je Galileo uočio da se ova beličasta traka sastoji od zvezda, a više od 100 godina kasnije je Vilijam Heršel to i dokazao. Od tada počinje intenzivno istraživanje Galaksije koje traje i danas
Svemirska letelica „Dip impakt“ („Duboki udar“) će 4. jula uz pomoć sonde od 370 kilograma udariti u kometu „Tempel 1“ i tom prilikom će se osloboditi kinetička energija kao 4.800 kilograma eksploziva TNT.
...
(Dalje)
Dvostepena letelica „Dip impakt“ („Duboki udar“) pokušaće da izvede veoma ambiciozan poduhvat: sa nje će, brzinom sto puta većom od brzine metka, biti ispaljen projektil u kometu „Tempel 1“. Sudar će se dogoditi dovoljno blizu Zemlje da bi astronomi mogli da ga posmatraju.
„Duboki udar“ trebalo bi da se odigra 4. jula na Dan nezavisnosti SAD, u 5 sati i 52 minuta po srednjoevropskom vremenu. Dan pre eksplozije matični brod će lansirati malu bakarnu sondu ka kometi veličine Menhetna, sačinjenoj od leda, stena i prašine. Kamere na sondi moći će da snime ceo događaj, a instrumenti na „Dip impaktu“ će analizirati oslobođene gasove i raspršene materije. Projektil će napraviti krater veličine sportskog stadiona i osloboditi sadržaj iz jezgra komete.
„Pokušavamo da uradimo nešto što niko dosad nije uradio“, objašnjava Rik Gremijer, rukovodilac projekta iz Laboratorije NASA u Pasadeni, u Kaliforniji. Naučnici veruju da su komete ostaci materija od kojih je nastao Sunčev sistem pre četiri i po milijarde godina i da njihova unutrašnjost nije pretrpela skoro nikakve promene. Proučavanje kometa će pomoći naučnicima da saznaju kako je zaista nastao Sunčev sistem.
Komete su značajne iz još jednog razloga. One, naime, zajedno s kamenim asteroidima, predstavljaju stalnu potencijalnu pretnju za Zemlju, jer bi sudar s našom planetom prouzrokovao kataklizmu. Odbrana od kometa zahteva njihovo bolje poznavanje da bi naučnici smislili najlakši način da ih unište ili skrenu sa opasne putanje.
Letelica „Dip impakt“ je sa Zemlje putovala šest meseci i prevalila 431 milion kilometara. Celokupna misija nema mnogo sličnosti s dramatičnim Holivudskim filmom „Dip impakt“ iz 1998. u kome astronauti pokušavaju da zaustave sudar komete sa Zemljom.
Merkur je planeta najbliža Suncu i udaljena od njega prosečno 0,387 AJ ili 57.910.000 km. Kreće se vrlo eliptičnom orbitom, pa se udaljenost od Sunca menja između 46 i 70 miliona km. Prečnik Merkura je 4.880 km, a masa 3,30×1023 kg. Prva letelica koja se približila Merkuru je bio Mariner 10 koji je tokom tri susreta snimio oko 45% površine. Zbog blizine Sunca, retko je u povoljnom položaju za posmatranje, a i tada je vidljiv iznad horizonta samo kratko vreme pre zalaska ili nakon izlaska Sunca...
Naučnici američke svemirske agencije NASA tvrde da su ponovnim proučavanjem jednog meteorita pronašli "čvrst dokaz" da je život na Marsu nekada postojao.
Tim stručnjaka Svemirskog centra Džonson u Hjustonu ponovo je analizirao meteorit koji je pre 13.000 godina pogodio Antarktik.
Koristeći elektronski mikroskom visoke rezolucije našao je neoboriv dokaz da je na crvenoj planeti nekada postojao život u obliku bakterija.
Istraživači navode da su mikroskopski kristali pronađeni na steni koja se otkinula od Marsa pre oko 16 miliona godina fosilizovane bakterije koje po mnogo čemu podsećaju na bakterije koje se mogu naći na našoj planeti, prenosi londonski "Telegraf".
(Dalje)
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.